Dr Gajić

Category: Interna medicina

  • Ishrana kod moždanog udara (CVI)

    Osobe koje su sklone moždanom udaru potrebno je da promene stil života i to pre svega način ishrane ???? kao i obavezno uvođenje blage fizičke aktivnosti ????.
     
    U ishrani treba koristiti što više elemenata koje deluju protivupalno sa jedne strane, a s druge da smanjuju gustinu krvi smanjujući na taj način njenu viskoznost i popravljaju cirkulaciju kroz mozak ????.

    Uopšteno kod prevencije moždanog udara treba uticati na smanjenje prevelike oksidacije i poništavati delovanje slobodnih radikala koji su produkt lošeg metabolizma i neadekvatne ishrane.

    Slobodni radikali i antioksidansi

    Da bi postigli te efekte treba primenjivati antioksidante (enzimi, molekuli, veze, elementi u tragovima) koji skupljaju slobodne radikale i prevode ih procesom redukcije u nereaktivne molekule.
    Od ezima najvažniji antioksidansi su superoksid-dismutaza, katalaza, peroksidaza, a od veza koje najviše dolaze iz voća povrća i maslinovog ulja flavonidi, polifenoli, bifenoli.
    Mangan (Mn), cink (ZN), kao i selen (Se) od mikroelementa, a od vitamina C, A i E spadaju u najjače antioksidante.

    Za normalno funkcionisanje moždanih ćelija i sprečavanje moždanog udara jako je važno unositi namirnice biljnog porekla (biljna ulja) jer od masti treba koristiti isključivo monozasićene masne kiseline koje se nalaze u namirnicama koje su na sobnoj temperature u tečnom agregatnom stanju.
    Od monozasićenih masnih kiselina najzastupljenija je oleonska kiselina kojom je bogato maslinovo ulje.

    Maslinovo ulje

    Takođe mogu se koristiti i polizasićene masne kiseline koje su najčešće u obliku omega 3, 6 i 9 masnih kiselina, a najpoznatija od tih kiselina je linolna kiselina koja se dominantno nalazi u sastavu suncokretovog, kukuruznog i susamovog ulja.

    Za sprečavanje razvoja moždanog udara potrebno je unositi dovoljne količine tečnosti ????, a naročito se dobri rezultati postižu ako se redovno u ishrani koristi ???? crno vino (0,3L za muškarce i 0,15L za žene) jer ono sadrži dosta polifenola, resteratriola i kvercitina, koji imaju snažno antooksidativno dejstvo.

    Pored pravilne ishrane potrebno je da postoji i redovna umerena fizička aktivnost ???? da bi se poboljšala cirkulacija i popravio tonus krvnih sudova, a kao posledicu dobićemo bolju fluidnost krvi.
    Umerena fizička aktivnost je značajna jer popravljajući cirkulaciju kroz mozak moždane ćelije dobijaju dovoljne količine kiseonika i hranjivih materija, jer dovoljna količina kiseonika sprečava razvoj anaerobnih procesa u mozgu koji predstavljaju potencijalna mesta za razvoj moždanog udara.

  • Šlog – moždani udar (CVI)

    Moždani udar je akutno nastali neurološki poremećaj koji je nastao kao posledica poremećaja moždane cirkulacije, što za posledicu ima smanjenje dotoka kiseonika i hranjivih materija do moždanih ćelija koje usled toga propadaju i kao rezultat toga javlja se neurološki deficiti kojima ti delovi mozga upravljaju.

    Vrste moždanih udara

    Postoje dve vrste moždanog udara:

    1. Ishemiski, koji je uzrokovan začepljenjem moždane arterije trombom i tada je onemogućena cirkulacija kroz nju;
    2. Hemoragiski, kod kojeg dolazi da krvi sud pukne i dovodi do izlivanja krvi u moždano tkivo.

    Najveći broj šlogova je ishemiske etiologije i to bilo da se tromb stvara u samoj oštećenoj moždanoj arteriji, bilo da tromb putem krvi (embolija) cirkulacijom dođe i začepi moždanu arteriju iz neke druge arterije koja nije u mozgu (najčešće se radi o karotidama ili iz leve pretkomore kod atrialne fibrilacije).
    Ostatak (oko 15%) otpada na hemoragiske šlogove i to intracerebralni hematom – kada se krv izlije iz krvnoga suda u okolno tkivo mozga ili subarahnoidalno krvarenje – kada se krv izlije u likvorski prostor oko mozga.

    Vrste šloga

    Kako nastaje moždani udar?

    Ateroskleroza krvnih sudova mozga je glavni uzrok nastajanja moždanog udara.
    Kada nastane moždani udar posledice su veoma tragične, od velike stope smrtnosti, a kod oko 65% osoba koje prebole moždani udar ostaju određeni stepen neurološkog deficita, 30% ima trajnu nesposobnost i zavisi od nege i pomoći druge osobe.

    Koji su simptomi moždanog udara?

    Najčešći simptomi moždanog udara su:

    • Utrnulost, slabost ili oduzetost lica, ruke ili noge, naročito ako je zahvaćena jedna strana tela;
    • Poremećaj govora od nerazumnog izgovaranja reči do potpune nemogućnosti izgovaranja reči;
    • Nagli gubitak vida na jednom oku;
    • Nagli nastanak jake glavobolje koja je praćena povraćanjem;
    • Vrtoglavica ili nesigurnost pri hodu;
    • Gubitak ravnoteže ili koordinacije pokreta.
    • Znaci koji mogu upozoriti da će se razviti moždani udar

      Velikom broju moždanih udara prethode određeni upozoravajući znaci – prolazni simtomi koji su slični simtomima moždanog udara ali su kraćeg trajanja, intenziteta i uvek su prolaznog karaktera, što znači da se u potpunosti povlače u roku od najviše 24h.
      Takve simptome nazivamo TIA (tranzitorni ishemiski atak) koji imaju višestruko povišen rizik za razvoj moždanog udara i ti bolesnici moraju imati detaljne preglede od strane neurologa i kardiologa.

      Mozak

      Faktori rizika za dobijanje šloga

      Postoje dve vrste faktora rizika za razvoj moždanog udara:

      1. Faktori rizika na koje ne možemo uticati: genetsko nasleđe, pol i godine života;
      2. Faktori rizika na koje možemo uticati promenom načina života i uzimanjem odgovarajućih lekova – pušenje, gojaznost, velike količine alkohola, stres, fizička neaktivnost, masnoće u krvi, šećerna bolest, povišen krvni pritisak, poremećaji ritma (atrialna fibrilacija), suženje karotidnih arterija.

      Od svih gore navedenih faktora rizika životna dob je najznačajniji faktor jer sa starenjem se značajno povećava stopa oboljevanja od moždanog udara, a sa intenziviranjem i drugih faktora značajno se snižava životna doba za pojavu ovog oboljenja, tako da 45% moždanih udara sada nastaje kod populacije koja je radno najproduktivnija, a to je između 45. i 59. godine života.

      Razvijeni zdravstveni sistemi zapadne Evrope i SAD su pokazali da se stopa oboljevanja od moždanog udara može značajno smanjiti agresivnim delovanjem na faktore rizika na koje možemo uticati, pre svega na gojaznost, povišene masnoće, diabet, fizičku neaktivnost i hiperteziju.

      Zbrinjavanje bolesnika, lečenje i rehabilitacija

      Pacijenta koji je dobio moždani udar treba što hitnije prevesti u bolničke uslove, a pre svega kod neurologa u jedinice za moždani udar (posebno opremljeni delovi neuroloških odeljenja) u kojima se brzo može izvršiti dijagnostička obrada i lečenje.
      Nažalost mali broj pacijenta može dobiti specifičnu terapiju kod ishemiskog moždanog udara, takozvanu trombolizu, koja se primenjuje u prva tri sata od nastanka moždanog udara i omogućava razgradnju tromba u krvnom sudu mozga i brzo uspostavljanje ponovne cirkulacije kroz isti.

      Kada se završi akutno lečenje što pre treba početi sa rehabilitacijom u kojoj pored multidisciplinarnog stručnog tima važnu ulogu ima i porodica.

      Nakon preležanog moždanog udara treba intenzivno raditi na smanjenju ili uklanjanju faktora rizika kako bi se sprečila mogućnost ponavljanja moždanog udara.

      Lečenje propratnih bolesti

      Da bi se smanjila učestalost moždanih udara treba pre svega lečiti propratne bolesti i to šećernu bolest, hipertenziju, poremećaj srčanoga ritma, masnoće u krvi, značajno suženje karotidnih krvnih sudova.

      Kako sprečiti moždani udar?

      Da bi se smanjio rizik za nastanak moždanog udara treba promeniti stil života.
      Pre svega početi sa blagom fizičkom aktivnošću (šetnje, vožnja bicikla, plivanje) i promeniti način ishrane.

      Potrebno je smanjiti unos hrane bogate zasićenim masnim kiselinama i koncentrovanih šećera, izbegavati preslanu hranu, kao i hranu bogatu holesterolom.

      Najbolje bi bilo preći na mediteranski način ishrane koji je bogat maslinovim uljem, mnogo voća i povrća i ribe, naročito plave ribe.

      Treba prestati sa pušenjem jer pušači 5 puta imaju povećan rizik za moždani udar od nepušača.
      Postoji direktna veza između broja popušenih cigareta i stepena pojave moždanog udara.
      Posle 5 godina po prestanku pušenja pušači imaju isti rizik za razvoj moždanog udara kao i nepušači.

      Alkohol treba koristiti umereno, a preporučeno je uzimati jednu čašu crnoga vina dnevno.

      Ako primenite mediteransku ishranu smanjićete i višak kilograma pa ćete i na taj način smanjiti rizik za razvoj moždanog udara.

  • Prolećni umor

    Dolazi proleće a sa njim i manjak energrije i snage. Šta preduzeti?

    Dolaskom proleća pojavljuje se umor i osećaj nedostatka snage kao posledica hormonskog disbalansa.

    Umor koji se pojavljuje početkom proleća nije bolest već stanje koje je privremeno i traje različit vremenski period kod svakog čoveka dok se organizam ne prilagodi novim uslovima i ne prilagodi svoj bioritam.

    Kao prve i najčešće manifestacije prolećnog umora pojavljuju se nedostatak snage, nedostatak volje, umor, blagi oblici depresije i bolovi u mišićima.

    Umoran pas

    S obzirom na navedene tegobe koje kod pojedinaca mogu trajati i do mesec dana, treba preduzeti određene aktivnosti da ove tegobe predupredimo ili barem da im smanjimo intenzitet i vreme trajanja.

    Od radnji treba pojačati hidrataciju, fizičku aktivnost, prilagoditi ishranu i ritam spavanja.

    ???? Hidratacija – Uzimajte dovoljne količine tečnosti pre svega vode (1,5-2L) dnevno, pri čemu izbegavajte konzumiranje gaziranih, energetskih i zaslađenih pića jer povećan unos šećera će povećati već narušen metabolizam.

    ???? Fizička aktivnost – I pored osećaja umora malaksalosti i bolova u mišićima morate sebe naterati na blagu fizičku aktivnost, pre svega treba izaći napolje radi sunčevih zraka koji će pojačati sintezu vitamina D i hormona serotonina što će vam odmah popraviti raspoloženje.
    Aktivnost treba prilagoditi individualno ali 15-20 minuta blage šetnje za početak je sasvim dovoljno, a kasnije uvesti i vožnju bicikla ne brže od 10 km/h da ne biste nakon vožnje osetili glad jer na taj način štedite glikogen u mišićima a istovremeno pokrećete butne mišiće zbog čega smanjujete insulinsku rezistenciju.

    ???? Ishrana – Treba imati izbalansiranu ishranu.
    Forsirajte voće i povrće pre svega spanać, blitvu, pomorandže, kivi, crvenu papriku, zelenu salatu, mladi luk, rotkvice i na taj način povećajte unos vitamina, pre svega vitamina C, i minerala, pre svega kalijuma i magnezijuma.
    Od mesa uzimati ribu i piletinu (bez kožice), a jednom nedeljno junetinu ili svinjsko meso.
    Bitno je da jednom nedeljno unosite svinjsko meso, jer na taj način jetra smanjuje proizvodnju masnoća, ali i unosimo bitan HDL (dobar holesterol).

    ???? Spavanje – Kada počne proleće dolazi do hormonskih disbalansa a iscrpljene su rezerve vitamina i minerala (zbog zimskog načina ishrane), što dovodi do poremećaja sna pa se preporučuje da pokušate da svako veče idete u krevet u isto vreme, ili da pre spavanja popijete šolju toplog čaja od kamilice i pojedete jednu suvu smokvu ili urmu.

    ???? Suplementacija – Takođe se predlaže uzimanje suplemenata sa dosta vitamina i minerala.

    ???? Vitaminske infuzije – U našoj ordinaciji možete primiti vitaminske infuzije koje će vam za kratko vreme olakšati simptome i pomoći vam da lakše prebrodite ovaj period. Pozovite na broj sa sajta za više informacija ili zakazivanje.

    Prolećni umor dođe sa prvim danima proleća i polako sam prođe, ali možete koristiti gore navedene predloge da ne biste propuštali lepe i sunčane prolećne dane i ostajali u kući tokom lepog prolećnog vremena.

  • Hiperlipidemija – povećana koncentracija masnoće u krvi

    Uzroci, učestalost i faktori rizika povišenih masnoća u krvi

    Hiperlipidemija je uzrokovana viškom lipida u krvi i važan je faktor rizika za nastanak ateroskleroze i bolesti srca.
    Hiperlipidemija može biti uzrokovana genetskim faktorima, kao kod nekih naslednih bolesti, ili sekundarnim faktorima kod stečene hiperlipidemije.

    Oblici lipida u krvi su holesterol, trigliceridi i lipoproteini, koji su molekuli masti i holesterola vezane na proteine.

    Vrste lipoproteina su:

    • lipoproteini vrlo male gustoće (VLDL);
    • lipoproteini male gustoće (LDL);
    • lipoproteini srednje gustoće (IDL).

    Hilomikroni su takođe klasifikovani kao lipoproteini i sastavljeni su od triglicerida, holesterola i proteina.
    Takođe postoje lipoproteini velike gustoće (HDL) koji su u obrnutom odnosu prema riziku od srčane bolesti i zato su poznati kao faktori “protivrizika”.

    Hiperlipidemija

    Postoji 6 tipova hiperlipidemije koji se razlikuju prema vrstama lipida koji su povišeni u krvi.
    Neki od tipova mogu biti uzrokovani primarnim poremećajem kao što je nasledna hiperlipidemija, a neki su posledica sekundarnih uzroka.
    Sekundarni uzroci hiperlipidemije su u vezi sa bolestima povezanim s hiperlipidemijom, prehrambenim faktorima rizika i lekovima povezanim s hiperlipidemijom.

    Faktori rizika za ovu bolest su šećerna bolest, hipotiroidizam, Cushingov sindrom, kao i određeni tipovi zatajenja bubrega.
    Faktori rizika vezani za lekove su kontracepcijske pilule, hormoni kao što su estrogeni i kortikosteroidi, određeni diuretici i beta-blokatori.

    Prehrambeni faktori rizika su:

    • unos masti u ishrani veći od 40% ukupnih kalorija;
    • unos zasićene masti u ishrani veći od 10% ukupnih kalorija;
    • unos holesterola veći od 300 mg dnevno;
    • hroničan preteran unos alkohola;
    • povećana telesna težina.

    Učestalost hiperlipidemije u populaciji je 1%.

    Bolest je češća kod muškaraca nego kod žena.

    Simptomi kod povišenih masnoća u krvi

    Nema nikakvih simptoma.

    Ispitivanje povišenih masnoća u krvi

    Radi se klinički pregled i laboratorijska ispitivanja radi utvrđivanja sekundarnih uzroka hiperlipidemije ili naslednih poremećaja, ako su povišene vrednosti lipoproteina.

    Normalne vrednosti holesterola i triglicerida zavi od starosti pacijenta.

    Lečenje povišenih masnoća

    Cilj lečenja je smanjenje rizika od ateroskleroze i kardiovaskularne bolesti lečenjem koje za cilj ima sniženje nivoa lipida u krvi.

    Ishrana kod hiperlipidemije

    Promena ishrane je početni korak u lečenju.
    Kod osoba koje imaju preveliku telesnu težinu, preporučuje se smanjenje težine do idealne.
    Smanjenje ukupnih kalorija, holesterola i zasićenih masnoća dovoljno je kod većine ljudi.
    Nivo ograničenja u ishrani proporcionalan je nivou hiperlipidemije.

    Preporučuje se najmanje trideset minuta fizičke aktivnosti svakog dana.

    Ako u roku od 2 meseca, tokom kojih se sprovodi preporučeni režim ne dođe do normalizacije laboratorijskih nalaza, počinje se sa medikamentnom terapijom.

    Očekivanja

    Terapija lekovima i dijetom verovatno će se nastaviti tokom celog života osobe.
    Periodično praćenje nivoa lipida i holesterola u krvi je potrebno da bi se odredio odgovor na lečenje.

    Studije su pokazale da smanjenje visokih vrednosti holesterola u krvi ne umanjuje progresiju ateroskleroze.

    Komplikacije

    Kada treba da se obratite lekaru?

    Ovo stanje obično ustanovi lekar kad pregleda rezultate laboratorijskih analiza.
    Ako imate hiperlipidemiju, morate biti svesni da imate povećani rizik od srčane bolesti.

    Prevencija hiperlipidemije

    Pregledi radi otkrivanja hiperlipidemije treba da budu deo rutinske provere zdravlja za osobe između 20 i 30 godina starosti.

    Smanjenje prehrambenih faktora rizika održavanjem idealne telesne težine, dobro uravnotežena ishrana sa malo masnoća i ograničenje unosa holesterola pomoći će u sprečavanju pojave hiperlipidemije.

  • Alergije

    Šta je alergija?

    Alergija predstavlja poremećaj u funkcionisanju imunološkog sistema, koji inače štiti telo od raznih oboljenja tako što stvara antitela protiv bakterija, virusa i ostalih miroorganizama.

    Organizam alergične osobe prekomerno reaguje na neku specifičnu, inače neškodljivu supstancu, ili više njih, iz našeg prirodnog okruženja (reakcija preosetljivosti tip I).
    Takve materije, koje inače nisu štetne, nazivaju se alergenima.

    Međutim, kod osoba sklonih alergijama, imunološki sistem reaguje prejako i pokušava da zaštiti organizam od inače neškodljivih materija koje se nalaze u prirodi, stvarajući antitela i protiv njih.

    Alergeni mogu da izazovu alergijsku reakciju i onda kada su prisutni u veoma maloj koncentraciji.

    Kada organizam dođe u prvi kontakt sa nekom materijom on je zapamti ali nema reakcije, tek nakon ponovljenih kontakata dolazi do reakcije između antigena i antitela i tada nastaje alergijska reakcija i javljaju se simptomi alergije koji mogu biti različitog stepena intenziteta.

    Najčešći alergeni su: polen, hrana (kikiriki, jaja, soja, kravlje mleko, plodovi mora), ubod insekta, lekovi, lateks, grinje, životinjske dlake.

    Alergen Ambrozija

    Najzanimljivije i najrasprostranjenije su alergije tokom proleća, leta i jeseni.
    Tokom ovih godišnjih doba cveta drveće poput lipe, breze, javora, vrbe, hrasta, ali i biljaka kao što su trava i kopriva, a u kasnijem dobu i ambrozija.

    Treba naglasiti da su alergijske reakcije jako rasprostranjene i da daju unakrsne reakcije.
    Primera radi ko je alergičan na ambroziju ima i alergiju na kamilicu i na bostan.

    Takođe postoje alergijske reakcije i na hranu, lekove, prašinu i grinje.

    Od simptoma koji se pojavljuju najčešće su učestalo kijanje, bistra sekrecija iz nosa, suzenje očiju i nadražajni kašalj.
    Navedeni simptomi obično su povezani sa izloženosti alergenu te se pojačavaju pri dolasku u kontakt s istim, kao što je blizina stabla koje cvetaju, boravak u određenoj prostoriji, te izloženost kućnoj prašini kod pacijenata koji reaguju na prašinu, grinje, ili pak kontak sa psima i mačkama (kod alergija na životinjsku dlaku).

    Od simptoma vrlo je specifično razlikovati alergijsku reakciju od prehlada naročito kada pacijent dugo nadražajno kašlje (preko 3 nedelje).

    Kod alergijskih reakcija nema povišene temperature.

    Postavljanje dijagnoze

    Alergološka testiranja rade se na desetak najčešćih alergena i direktni je dokaz alergijske reakcije (kožne probe).

    Kožne probe na alergije

    Za postavljanje dijagnoze u savremenoj medicine jako je bitno određivanje imunoglobulina E (IGE) iz krvi koji uopšteno govori ako su vrednosti preko 100 da imate jaku sklonost ka alergijskim reakcijama uopšte.
    Ovu analizu koja je sasvim dovoljna za postavljanje dijagnoze i dalju procenu i lečenje rade sve laboratorije.
    Određivanje RAST i RIST imunoglobulina na pojedine alergene rade specijalizovane laboratorije.

    Takođe je jako korisno uraditi KKS sa eozinofilima koji ako su preko 5 mogu govoriti o sklonosti ka alergijskoj reakciji, ali oni nisu usko karakteristični za alergiju jer su povišeni i kod parazitarnih i gljivičnih oboljenja.

    Lečenje alergija

    Kada izvršimo klinički pregled pacijenta i uradimo navedene labaratorijska ispitivanja postavlja se dijagnoza alergijske reakcije i počinje lečenje.

    Kao prvi korak predlaže se izbegavanje alergena, ako je poznat.

    Na primer, ukoliko ste u mogućnosti kod alergije na ambroziju je na jesen dobro otići na odmor na planinu koja je iznad 800 metara nadmorske visine, jer na toj visini ne raste ambrozija koja izaziva alergiju. Zlatibor sa svojih 1.496m nadmorske visine ili naselje Kraljev sto na Divčibarama sa svojih 1.104m nadmorske visine su odlične destinacije da se sklonite od polena ambrozije koji vam smeta.
    Ovo je posebno olakšanje za osobe koje imaju problema sa alergijskom astmom jer obično prodišu na planinskom vazduhu preko 1.000 metara nadmorske visine gde je vazduh mnogo čistiji.

    Naredni korak u lečenju je primena lekova, pre svega antihistaminika koji neutrališu histamin koji je izašao iz ćelije tokom alergijske reakcije i koji je uzročnik svih tegoba, tako da pacijenti nakon njegove primene osećaju značajno olakšanje tegoba.

    Na našem tržištu ima mnogo antihistaminika (Robenan, Nixar, Xyzal, Claritine itd) koji uspešno suzbijaju alergijsku reakciju, a pre svega kijanje, suzenje očiju i suvi kašalj.

    Lekovi se uzimaju jednom dnevno ali se doza kod nekih može i povećati.

    Prilikom uzimanja ovih lekova treba biti obazriv jer dovode do pospanosti pa ne treba tokom njihovog uzimanja upravljati motornim vozilom niti raditi za komplikovanim mašinama.
    Treba ih koristiti u večernjim satima.

    Ukoliko se simptomi alergije ne smire od terapije antihistaminicima, lekar može preporučiti uzimanje korikosteroida.
    Kortikosteroide imamo u više oblika:
    Mogu biti u tabletama, kapima za oči (alergijski konjuktivitis) ili kortikosteroidni sprej za nos (alergijski rhinitis).
    Primenu kortikosteroida u vidu kapi za oči i spreja za nos propisuje lekar kao i dozu i dužinu trajanja terapije, jer ovi lekovi mogu imati dosta negativnih efekata.

    U slučaju kada antihistaminici i lokalni kortikosteroidi ne daju efekat a imamo i problem sa plućima i kožom, a promene na koži se ne mogu sanirati ni kortikosteroidnim mastima kao što su Sinoderm i Didermal, kao i uporni kašalj, moraju se dati kortikosteroidi u tabletama (Pronizon 20mg) ili uvesti inhalatorna terapija.

    Kada uključujemo kortikosteroide u tabletama mora se dodati u terapiju i inhibitor protonske pumpe (Controloc, Nolpaza, Emanera, Sabax ili Omeprol).

    Sva dodatna terapija kod jakih alergijskih reakcija ipak zahteva sprovođenje dodatnih dijagnostičkih procedura pre svega pulmologa, kod sumnje na alergijsku astmu, ili otorinilaringologa u slučaju na sumnju da postoje polip nosne šupljine ili hronični sinusitis.

    Hiposenzibilizacija koja se uspešno sprovodi u našoj ordinaciji već dugi niz godina je jedan od najuspešnijih načina lečenja alergijskih reakcija.

    To je oblik imunoterapije kojim se postiže smanjivanje preosetljivosti na pojedine alergene davanjem vakcine protiv alergena, uz postepeno slabljenje imunološkog odgovora.
    Na taj način ili smanjujemo osetljivost na alergen ili potpuno eliminišemo alergijsku reakciju.

    Primenom hiposenzibilizacije smo u našoj ordinaciji uspešno izlečili veliki broj pacijenata sa jakim alergijskim reakcijama.
    Bitno je da se javite na vreme – krajem februara, početkom marta ili početkom avgusta, pre pojave jakih alergijskih reakcija da biste primili adekvatnu terapiju.

    O alergijama na hranu biće poseban tekst jer je veoma važna tema.

  • Heliko bakterija (Helicobacter pylori) – ishrana i lečenje

    Šta je heliko bakterija, gde se nalazi i kako se prenosi

    Helicobacter pylori je gram negativna bakterija koja se danas povezuje sa bolestima želuca, pre svega katar (upala) sluznice čirom želuca ili dvanesetopalačnog creva, kao i sa karcinomom želuca.

    Bakterija se prenosi preko prljavih ruku i naseljava donji deo želuca jer joj za opstanak i razmnožavanje odgovara kisela sredina (PH u želucu je 2, jako kisela sredina).

    Pored želuca ova bakterija se može naći u zubnim naslagama, pljuvački i u stolici, što omogućava prenos bakterije i direktnim putem sa zaražene osobe na zdravu populaciju.

    Treći način prenošenja je preko nedovoljno opranog voća i povrća, kao i konzumiranjem kontaminirane vode.

    Danas se smatra da čak 50% ljudi ima heliko bakteriju u želucu i crevima.
    U ekonomski nerazvijenim zemljama oko 80% populacije ima ovu bakteriju, dok u ekonomski razvijenim zemljama taj broj pada na oko 30%.

    Simptomi i analiza

    Ljudi najčešće dođu u kontakt sa ovom bakterijom još u detinjstvu.
    Neki žive bez tegoba do kraja života a neki dobijaju simptome mnogo kasnije, čak i nekoliko decenija
    kasnije.

    Bol u stomaku heliko

    Simptomi su različiti – od nadutosti stomaka, bolova u stomaku, mučnine i nagona za povraćanjem.
    Problemi su vezani prevashodno za varenje, pojavu gorušice, zatvora, lošeg zadaha, gubitka apetita i telesne težine, a nekada se javlja i krv u stolici.

    Takođe se mogu pojaviti i malokrvnost, promene po koži, nesanica, anksioznost i depresija.

    Kada se posumnja na postojanje ove bakterije dokazivanje se može izvršiti ili iz krvi (IGA i IGE), iz izdaha ili iz stolice što je u sadašnje vreme najčešći način.

    Lečenje heliko bakterije

    Lečenje Helicobacter pylori podrazumeva da se prvenstveno smanji nivo kiseline u želucu.
    Za to se najčešće koriste lekovi Controloc, Nexium, Omeprol, Emanera, Sabax i Nolpaza, i uključivanje određene kombinacije antibiotika kao što su Orvagil, Klacid, Amoksiciclin i Ciprocinal u dužem vremenskom periodu.

    Ishrana kod heliko bakterije

    Pored medikamentne terapije jako je važan i način ishrane u lečenju ove bakterije.
    Pre svega treba se uobročiti i da razmak između obroka bude na 3 do 4 sata.

    Ne treba konzumirati alkohol, kafu, gazirane sokove, slatkiše, prženu i začinjenu hranu.
    Preporučuje se i prekid pušenja.

    Prevashodno treba koristiti integralni dvopek, od žitarica ječam i ovas, integralni pirinač, grilovano povrće, nemasnu ribu, kiselo mleko i mladi sir.

    Kupus je odlična namirnica jer eliminiše Helicobacter pylori i treba je koristiti često i to sirovog i u salatama ili pravite sveže ceđen sok koji je razblažen vodom.

    Obavezno u ishranu uvesti brokoli, sirov u salatama ili kratko baren u vodi.

    Brusnica takođe ima baktericidno dejstvo na ovu bakteriju.

    Kurkuma i đumbir su odlični u ishrani pacijenata koji imaju ovu bakteriju, ali i nana crni i beli luk i med.

    Obavezno zamenite suncekretovo ulje maslinovim.

    Čajevi za lečenje heliko bakterije

    S obzirom na to da se preporučuje da se ne konzumira kafa, treba je zameniti čajevima koji se ne smeju konzumirati vrući već mlaki ili hladni.

    Ujutru pola sata do sat pre doručka popijte čaj od koprive, bokvice, kamilice, majčine dušice ili semena lana.

    Evo kako da napravite neke čajeve za lečenje Helicobacter pylori.

    1. Uzmite 4 kašike kamilice i pomešajte sa 4 kašike lista hajdučke trave.
    Prelijte sa 1,5L ključale vode i držite oko 15 minuta poklopljeno uz rub šporeta da bude toplo, ali ne i da
    ključa.
    Nakon toga sklonite i ostavite 2h do 3h da odstoji, procedite i pijte u toku dana umesto vode.

    Ovako napravljen čaj pije se nedelju dana pa se pravi pauza od nedelju dana, zatim se može ponoviti.

    Čaj za heliko

    2. Napravite mešavinu od po 20g kamilice, cveta lipe, korena belog sleza, sladića i pirevine.
    Zatim tri kašike ove mešavine treba preliti sa pola litre ključale vode, poklopiti i posle 2h
    procedite i pijte u toku dana umesto vode.

    Čaj od majčine dušice ima antibakterijska svojstva i odličan je u lečenju Heliko bakterije pilori.
    Preporučuje se nekoliko mlakih šoljica čaja u toku dana.

    Na kraju treba napomenuti da je lečenje ove bakterije prevashodno medikamentno, a da čajevi i promena načina ishrane samo pomažu u smanjenju tegoba i bržoj eliminaciji ove bakterije koja može zadati veoma ozbiljne komplikacije.

  • Epidemija Coronavirusom (COVID 19)

    Korona virusi (Coronavirus) su grupa virusa koji uzrokuju bolesti kod sisara i ptica.
    Kod ljudi, korona virusi uzrokuju infekcije disajnih puteva koje su obično blage, kao sto je obična prehlada, mada ređe neki oblici poput SARS, MERS i COVID-19 mogu biti smrtonosni.

    Još uvek nema vakcine niti antivirusnih lekova koji bi sprečili ili lečili humane korona virusne
    infekcije.

    Naziv korona virus potiče od latinskog corona , što znači kruna ili halo, što se odnosi na karakterističan izgled koji podseća na krunu oko virusne čestice kada se posmatra pod dvodimenzionalnim elektronskim mikroskopom.

    Do sada je u više navrata bilo epidemija korona virusom naročito u istočnim zemljama.
    Sadašnja epidemija izbila je u Kini u gradu Wuhanu krajem prošle godine, a uzročnik je korona virus SARS-CoV-2.

    Virus se prvenstveno širi sa čoveka na čoveka kapljičnim putem (kijanjem i kašljanjem) slično virusu gripa.
    Vreme inkubacije je od 2 do 14 dana, a prosečno iznosi 5 dana.

    Problem kod ovog virusa je velika brzina njegovog širenja tako da se do sada raširio u 96 zemalja, a i u našoj zemlji je zabeležen prvi slučaj.

    Simptomi koronavirusa

    Kada se zarazimo virusom prvenstveno postoje simptomi prehlade – pre svega povišena temperatura, groznica, suvi kašalj i otežano disanje.
    Za lečenje se primenjuje simptomatska terapija: skidanje temperature, ublažavanje kašlja i
    mirovanje.

    Pneumoni, teški akutni respiratorni sindrom kao i poremećaji u radu mnogih organa se najčešće javljaju kao komplikacije.

    Ovaj tip korona virusa može dovesti i do smrtnog ishoda ali kod starijih ljudi i osoba koji već imaju neko teško hronično oboljenje kao što su diabetes mell (šećerna bolest), astmu i kardiovaskularne bolesti (infarkt miocarda i šlog).

    Na osnovu podataka Svetske zdrastvene organizacije od 5 obolelih njih 4 ima blage simptome bolesti.
    Druga istraživanja i studije su pokazale da 80% zaraženih ima blage simptome bolesti, 14% ima teške simptome, a kod 6% stanje postaje kritično.

    Većina studija pokazuje da je smrtnost veoma niska 1-2%.

    Zaštita od corona virusa

    Za one osobe koje dolaze iz područja gde postoji zaraza obavezan je karantin u trajanju od 14 dana.

    U borbi protiv ovog virusa najvažnija je prevencija a pre svega: 

    • izbegavati kontakte sа osobama koje imајu znakove respiratorne infekcije (kašalj, kijanje, curenje nosa, povišena temperatura);
    • izbegavati boravak u prostorijama u kojima se nalazi veliki broj osoba;
    • izbegavati masovna okupljanja;
    • često pranje ruku sapunom i vodom najmanje 20 sekundi, ili ako to nije moguće, korišćenje alkoholnih gelova za dezinfekciju ruku;
    • preporučuje se nošenje maski preko usta i nosa ukoliko se boravi u prostoru gde su masovna okupljanja (aerodromi, autobuske i železničke stanice, gradski i međugradski prevoz i slično);
    • pridržavanje mera zaštita od prenošenja infekcije kod svih osoba koje osete simptome infekcije organa za disanje: respiratorna higijena – održavanje rastojanja od drugih osoba, pokrivanje usta i nosa prilikom kašljanja ili kijanja papirnim maramicama ili rukavom u pregibu lakta, često pranje ruku;
    • izbegavanje kontakta sa živim ili mrtvim divljim i domaćim životinjama.

    Mogu se primiti multivitaminske infuzije kojima se pojačava imunitet organizma.
    Na taj način se smanjuje mogućnost oboljevanja od Korone i od drugih virusa.

    Ako želite možete me pozvati za više informacija i za zakazivanje.

    Na osnovu svega iznetog može se reći da nema razloga za paniku ali za oprez i preventivu ima.
    Takođe, ukoliko imate respiratorne tegobe koje traju duže od 3 dana i ne prolaze ili se intenzitet pojačava obavezno se javite lekaru.